OKSIDANSI,
SLOBODNI RADIKALI I ANTIOKSIDANSI
Oksidacijskim
procesima podložan je i ljudski
organizam. Najpoznatiji oksidacijski procesi su: prerezana
jabuka koja potamni na zraku ili hrđa na željezu. Osoba koja
udiše zrak, bez povećanog opterećenja, normalno metabolizira oko
95% kisika, a preostalih 5% udahnutog kisika pretvara se u
slobodne radikale.
Dugotrajne oksidacijske promjene dovode do
trajnog oštećenja tkiva. Kod osoba koje su tjelesno aktivne
nastaje više slobodnih radikala u usporedbi s tjelesno
neaktivnim osobama.
Slobodni radikali su
sve čestice s jednim ili više nesparenih slobodnih elektrona u
svojim atomima. To su nestabilne čestice koje imaju stalnu
potrebu za nadoknadom elektrona iz okolnih atoma, a da bi to
ostvarili potiču niz lančanih reakcija u organizmu. Slobodni
radikali mogu biti vrlo male čestice (atom kisika, željeza,
ugljika) ili veće molekule (proteini, ugljikohidrati, masti).
Kad se u tijelu nakupe veće količine slobodnih radikala zdravlje
je u opasnosti i može doći do različitih poremećaja i bolesti.
Antioksidansi su tvari
koje štite organizam od oksidacije. Veliki broj antioksidativnih
spojeva nalazi se u organizmu i nazivaju se endogeni.
Antikoksidansi se unose i putem hrane, a najpoznatiji prirodni i
snažni antioksidansi nalaze se u:
-
biljkama i služe
im da ih zaštite od osidacijskih oštećenja. Oni voću, povrću,
žitaricama i mahunarkama daju boju i okus – keretenoidi (narančasto,
crveno i zeleno voće i povrće), alfa-karoten (mrkva, bundeva),
beta-karoten (marelice, mango, breskve, špinat, brokula),
flavonoidi (pomažu onima koji jedu puno masne hrane i
spriječava kvarenje zubnog mesa), fitonutrienti (sojino zrno,
mahunarke), proantocijanoidi i antocijanidi (čuvaju krvne
žile, djeluju na čvrstoću kostiju, tetiva i ligamenata, a
nalaze se u košticama grožđa i borovoj kori).
-
vitaminima – A,
C, E
-
mineralima –
selen i cink.
Antioksidansi imaju bolje djelovanje ako su
prisutni u uravnoteženim omjerima u hrani ili dodacima prehrani.
Natalija Špehar, prof.
kineziologije
Literatura