KOREOGRAFIJA U AEROBICI

Pojam koreografije u aerobici može se definirati kao skup kretnji i koraka smisleno i funkcionalno oblikovanih u blokove koji se ponavljaju u određenom redosljedu i odnosu.

Mnoštvo programa aerobike koji se danas provode, osobito programi s opterećenjem, ne stavljaju koreografiju u prvi plan. Složenost koreografije treba biti prilagođena sposobnostima i željama vježbača, ali i znanju i metodičkim postupcima instruktora. Može se oblikovati kao jednostavna, umjerena i složena (komplicirana). Uvijek treba imati na uma da koreografija treba biti sredstvo kojim se postiže cilj, a nikako ne smije biti svrha sama sebi ili "demonstracija moći" voditelja koji to čini na štetu vježbača koji to ne mogu pratiti. Oblikuje se, uči i provodi prvenstveno u glavnom, kondicijskom dijelu sata.

Koliko god koreografija bila jednostavna u njenom stvaranju i razvijanju više ne postoji slučajno korištenje pokreta. Vrijeme nizanja kretnih struktura bez nekog reda i plana u aerobici je davno prošlo. Njeno postupno oblikovanje slijedeći osnovne metodičke principe: od poznatog ka nepoznatom, od lakšeg ka težem, od jednostavnog ka kompliciranijem-složenijem put je na kojemu se cijelo vrijeme ostvaruje cilj - ući i ostati u aerobnom režimu koji traje dovoljno dugo da bi se potaknule poželjne transformacijske promjene.

Koreografiju treba osmisliti i simetrično provesti na jednostavan, ali zanimljiv način ne zanemarujući cilj treninga i metodiku poučavanja koreografije. Voditelj je dobar kad uspije napraviti jednostavnu, zanimljivu, lako izvedivu, ali ipak dinamičnu i intenzitetski zahtjevnu koreografiju koja će zadržati pažnju vježbača i pridonijeti ostvarivanju njihovih ciljeva. Ona pomaže da se motiviraju vježbači, održi željeni volumen opterećenja i razbije monotonija. Stvaranje i provođenje koreografije ne mora predstavljati nešto teško i komplicirano, ali je potrebno određeno vrijeme dok se ne stekna određena rutina. Svrhoviti izbor kretnji, njihov redosljed i stil, logičnost prijelaza iz koraka u korak, raznolikost ritma, progresivnost opterećenja, funkcionalna zaokruženost, estetski oblik cjeline, a najviše od svega, mogućnost vježbača da prate voditelja, govore o tome da li je neka koreografija uspjela.

Koreografije mogu biti sastavljene samo od manjih cjelina (16 doba) koje se ponavljaju desnom i lijevom nogom, cjelina od 64 dobe koje u sebi mogu sadržavati 32-dobni simetrični blok ili biti jedinstveno oblikovane kao cjeline bez ponavljanja pojedinih njenih dijelova što ovisi o umješnosti voditelja, potrebama i mogućnostima vježbača u grupi kao i složenosti koreografije u određenom programu.

Ponekad se dogodi da novi vježbači nisu u stanju pratiti koreografiju, te nezadovoljni odustaju s mišlju kako aerobika nije za njih. KRIVO! Složenost koreografije je različita ovisno o programu, ali i instruktoru. Pokušajte s nekim drugim, manje kompliciranim programom dok ne steknete određeno znanje i sposobnosti za izvođenje i praćenje kompliciranijih programa. Također ima vježbača koji, iako mogu pratiti vrlo složene koreografije, to jednostavno ne žele i uključuju se u programe u kojima je koreografija jednostavna.

To je u potpunosti u redu. Mnoštvo raznolikih programa upravo bi trebalo omogućiti slobodu izbora prema osobnim željama i mogućnostima svakog pojedinog vježbača.

Sve dotle dok vam vježbanje u nekom od aerobnih programa predstavlja zadovoljstvo - vježbajte i uživajte!

Natalija Špehar, prof. kineziologije