CUEING - POŠTUJTE NAŠE ZNAKOVE

Ako vaš voditelj maše rukama, odbrojava prstima, te srednjim prstom i kažiprstom pokazuje na svoje oči, ne brinite, nije to neki čudan način vježbanja već dobro razrađen sustav komuniciranja s grupom koji se naziva CUEING. Uskoro ćete znati sve male tajne tih, na početku, čudnih znakova i kretnji.

Cueing predstavlja skupinu verbalnih naputaka (verbalni cueing) i vizualnih znakova (vizualni cueing) koje voditelj koristi za komunikaciju s grupom tijekom vođenja sata. To je sustav koji maksimalno olakšava sporazumijevanje voditelja i grupe u svim elementima treninga: što, kako, kad i zašto nešto činiti, kamo se kretati i u kom trenutku promijeniti pokret.

Uz personality i stručnost, cueing vještine najvažnije su za uspješno odrađen sat. One utječe na emocionalno stanje vježbača, omogućuju voditelju da pruža i prima informacije vezane uz cjelokupan trening, te zadrži interes i motivaciju vježbača adekvatno odabranim vježbama i pravovremenim prijelazima povezanim u logičnu cjelinu.

U verbalni cueing ubraja se svako govorno obraćanje grupi u svrhu neposrednog vođenja treninga: pohvale, ali i ukazivanje na greške, pravilno disanje, objašnjenja vezana uz tening i sl. Tu se ubrajaju i razni slušni efekti za privlačenje pažnje vježbača: zviždanje, pljeskanje rukama i razni uzvici (hej!, gledaj! slušaj!..), kao i boja glasa i način obraćanja.

Vizualni cueing sastoji se od svih znakova koje vaš voditelj pokazuje, načina na koji to čini, ispravne demonstracije pokreta, izraza lica, kontakta očima i sl.

Budući svi ljudi prijenos informacija ne doživaljavaju jednako, instruktorova je zadaća da cijelo vrijeme koristi kombinaciju verbalnog i neverbalnog (vizualnog) cueinga. Neverbalna komunikacija često govori više od riječi, a karakteristični znakovi i geste iskazani u pravo vrijeme intenziviraju verbalnu komunikaciju (Brajša, 1994). Kad bi sve komponente označili indeksom 100, tad govor tijela zauzima čak 55%, način verbalnog priopćavanja čini 38%, a same riječi tek 7%.

Uspješna komunikacija je dvosmjeran proces i sadrži nekoliko komponenti:

• informacijsku - pružanje stručnih, jasnih, pravovremenih informacija i uputa
• emocionalnu - uspješno provođenje zadataka stvara veći osjećaj samopoštovanja, sigurnosti i zadovoljstva
• socijalnu - ostvarenje socijalnog kontakta jedan je od važnih razloga uključenja vježbača u grupne fitness programe.

Stalni proces slanja i primanja verbalnih i neverbalnih informacija instruktoru omogućuje kontrolu nad vođenjem teninga i, po potrebi, prilagođavanje i izmjenu informacija koje šalje. Time pokazuje uvažavanje interesa i mogućnosti vježbača u grupi, te prilagođavanje treninga njihovim željama i mogućnostima.

Natalija Špehar, prof. kineziologije

LITERATURA:

• Natalija Špehar, Đurđa Podvorac (2001). Metodika sportske rekreacije - aerobika, Priručnik za obrazovanje voditelja sportske rekreacije (103-128), Zagreb, Hrvatski savez sportske rekreacije "Sport za sve" i Hrvatski olimpijski odbor - Obrazovni centar.

• Brajša, P. (1994). Pedagoška komunikologija. Zagreb, Školske novine